Ku ku, ku ku, ku ku, ku ku!!
23.06.2005., četvrtak
Naslov prije posta
 Samo da vam kažem... Eto, tek toliko da ne budete opet gledali... I, mislim, da vam oduzmem malo pažnje od prije... Mislim, kaj god. Je, i takvu finu češku pivu bi se sad htel popiti. |
11.06.2005., subota
Ma kakav naslov!!!! Kakve slike!
|
Jeste li se ikad zapitali zašto čovjek može biti budala, i to ogromna, vlastitom krivnjom? Ja se jesam, jer sam, naime, došao u škripac s vremenom uoči kolokvija koji mi je od velike važnosti. Pa, pitam se (sad najednom pametno) PA ZAŠTO SAM SI JA DOPUSTIO TAKVO SRANJE?! E, pa eto zašto: malo kasnije sam počeo razmišljati o posljedicama koje slijede. Ako ne napišem kako spada taj kolokvij, tj. ako ne dobijem zadovoljavajuću ocjenu, jer mi to utječe na ocjenu iz ispita (naime, prosjek mi je važan jer imam obvezu – opet vlastitim sposobnostima nametnutu – podići prosjek iznad 3.5 da bih se riješio plaćanja akademske godine), imam PROBLEM. A jel se Mujo kasno sjetio! Pa sad opet – iz kojeg ispita? Pa Rimsko, naravno – e, a jesam budala. Imao sam 2 tjedna od pada i sve bih stigao, ALI!, ja moram otići kući preko prošlog vikenda umjesto da učim u Zg-u. I, naravno, sad zakrdašim ovu noć do 4 ujutro s učenjem i propadne mi cijeli drugi dan prijepodne. Da li uopće moram spominjati mogući glas i izraz lica moj majke kad bude čula da sam pao? Ne moram, jer ipak postoje lijepe riječi i facijalne geste. Još, što je najgore, dosad nisam pao ništa bitnoga, ali moram i to probati, jelte? Pa gdje mi je pamet (nadam se, bila)?! Eto, tako vam je to kad morate podnositi budalu u sebi. Nije da nemam samopoštovanja, naprotiv, imam utoliko što sam svjestan priznati si kardinalnu grešku i najrađe bi si ošamario jednu onako dobru roditeljsku obrazovnu pljusku!!! Nego, krenimo dalje: stiže ljeto, more (koje, onako uzgred rečeno, nisam vidio – kao odmor – već 5 godina), ALI!, moram si ja usositi i ostaviti si učenje preko ljeta – naravno – zašto ne biti originalan. Uostalom, možda i bude ipak na kraju sve ružičasto, jer mi je kolokvij tek u utorak. Neću se dati pobijediti od jedne knjige – ipak, nada umire posljednje, ali, opet, kažu, Nada je kurva. Hm. |
10.06.2005., petak
Pantera, Ping pong, krevet, rimsko i ja. Možda ručak uskoro.
 Riči iz naslova su sastavni dio radnje koju sam radil prije pola sata jer sam već 3. dan zatvoren u sobu u domu i gledam u slova koja su malo složena na rimski način, malo na hrvatski. I nisu nimalo jednostavno posložena. Ak nikaj drugo, kupil sam si bona pa se morem čuti s ljudima. Do prije 2 dana mi je bilo nezamislivo užasno. I tako, spremam se oboriti rekord u učenju pa sam malo kontempliral na krevetu i dodaval se ping pong lopticom. Lijepo se igrati sa samim sobom. Usto mi je društvo činila grupa Pantera, nažalost, samo u discmanu. Čak razmišljam o tome da i ne idem na ručak, jer mi je lepo biti zatvoren u sobi pa ono. Malo nisam čisti i tako to. Pita me neki dan cimer: Kaj ako, recimo neki lik ostavi sve kaj ima svojoj ljubavnici, a klincima nikaj ne da? Reko, Ivica, gledaj - kaj se tiče nasljeđivanja, prednost ima oporuka; znači, ako lik sastavi oporuku i sve da ljubavnici, u prvom trenutku sva ostavina ide ljubavnici, ali da bi se namirila nepravda, može se takva oporuka utužiti pomoću querella inofficiosi testamenti. Sad ne znam da li je tako i u modernom pravu (tek sam na prvoj godini pa još nisam vidio zakone, ali moji pravični principi mi kažu da je to jedino pravedno), ali onaj nužni dio koji ostavitelj mora prenijeti na svog nasljednika, mora pripasti nasljedniku(cima). Da bi bilo jasnije, ako ostavitelj (osoba koja je umrla i prepušta svoje pravo na imovinu nekoj drugoj osobi) ima krvne srodnike, tj. obitelj, određeni (nužni) dio mora pripasti njegovoj djeci. Da bi pravica bila zadovoljena, mogu onda ti nasljednici, tj. djeca, utužiti takvu (ljubavničinu) oporuku i pobiti je. Ista vam je stvar, kaj se tiče pobojnosti oporuka, ako oporuku sastavi luđak ili minorXXV (tj.) maloljetnik. Sve u svemu i uzgred ogromnoj mentalnoj muci, zanimljivo je pravo (kao znanost) u svakom pogledu, doduše ima izreka "Fuenf Juristen, sechs Meinungen" ("Pet pravnika, šest mišljenja"), ali to su čari s kojima se mora uhvatiti u koštac (lijepa fraza ;)) svaki poslu predan pravnik. I nadasve pošten i čestit. Imam odlične prijatelje. Svaka im čast. U to ime dižem čašu u zrak Mojem društvu (onima koji su u čk-u i u zg-u) Za pokojnog Dimebag Darrella!  |
08.06.2005., srijeda
Žurno, AŽurno
|
Zamislite da ste riba. I da vas tako zovu vaši prijatelji. I da se ponosite time što ste riba i da svima dajete do znanja da ste riba i da veselo mlatarite perajama i uzbuđeno otvarate škrge;jer ste uzbuđeni i ushićeni. Znate, s druge strane, da postoje ljudi, što vi također jeste kao riba, koji jedu ribe. Dakako da mora biti jasno da je Riba, zapravo, čovjek, ali je taj alter ego "ribe" dominantan u osobnosti. Da se vratim ribama u jelima. Nešto najgore je kad riba bude obrađena (termički pa fizički) pa se pretvori u riblje štapiće. Mislim da su štapići nešto jako loše za "einwohnere" (njem.= stanovnik) riblje osobnosti. Slika br.1:  Nadalje. Takve gurmanu primamljive pojavnosti oblika hrane, mogu biti jako ukusne, ali pita li se ta stanovita osoba koja uživa blagodati riblje osobnosti, što proživljava riba u štapićima? Ja se pitam. Prvo, riba u štapićima je jako izmučena riba: Upotrijebit ću terminus technicus za takvo stanje - forsirana riba. Nadalje, kako se tek osjeća osoba ljud, koja je alter ego "Riba"? Moj stanoviti i naš stanoviti prijatelj riba je u velikoj opasnosti. Moj prijatelj (Slika br.2 - na kraju posta*) je izložen diskriminaciji: Upotrijebit ću terminus technicus za takvo stanje - riba u mreži. Još jedan problem ima simptome isparavanja mora (čitaj riba na suhom), a to je da tada riba u štapićima mijenja svoje izvorno stanište, i to novo stanište sad posstaje vruće ulje. Ne dao Bog nikome tako veliku ljutu sabljarku (čitaj nesreću). Zato, pomolimo se svi zajedno za mog prijatelja ribu jer više to tako ne može! Pojmovi koje smo danas naučili: Der Einwohner, terminus technicus (i ne tako novi pojam), forsirana riba, riba u mreži, isparavanje mora, velika ljuta sabljarka. Hvala *Slika br.2:  |
07.06.2005., utorak
Loše, Loše
 Eto, umjesto da učim nasljedno pravo iliti ga intestatno i testamentarno nasljeđivanje, ili da barem ponovim zaštitu posjeda, ja si nadjem dragocjeno vrijeme za trošit na pisanje, nakon dugo vremena, novog posta. I kaj da vam napišem? Da bi se mogel primiti knjige jer za tjedan dana imam kolokvij i to seminarski koji ne smijem pasti, a i smatram da ga i ne bum. Tak. I još sam malo čital nečije blogove i brskal po intermreži i sad mi je sve super. Je, bil sam i na moru krajem svibnja i tako to. Malo sam se na brodu ljuljkao i tako to. Nego, tak se ja šećem po velegradu, na putu do doma, uđem u tranvaj i vidim u tramvaju nekvog klinca s retkom bradicom i smešan mi je bil. Neznam zakaj sam ga zapazil, možda jer je neki Papa metalac. I tak, odem ja dole s tranvaja i porine mi s neka bakica od 116 godina jer se žuri i htel sam joj glavu ftrči jer mi se nije ni ispričala! PIČKA JOJ NJENA STARA "UHR ALTES" PIČKA DA JOJ JOJ PROSTO JE OVO! Pa kaj si ti starčeki dopuštaju - misle da ak su stari da bi im mi mlađi sve trebali dopuštati! Jok Muto! Bombu hitim! Nego, štel bi iti doma. Pa tako to. U biti, htel bi jako finoga graha jesti kojega zna skuhati jedna osoba muškog spola iz mog društva koja radi, i kad je potrebno i kad je nepotrebno, jako posebno zanimljive izraze lica. I još ima zanimljivu baku i familiju. I cucka ima. Nego, tak je nekak slinavo vrijeme da mi se niti posrati ne da. Malo sunca, malo oblaka, malo vlage u zraku i tako to. Nego, htel bi napokon nekaj finoga naći u menzi u domu za ručak, ali ne vjerujem da bu se ostvarilo. Znate kaj? Htel bi si ugraditi JEDNU DOJKU negdje u predijelu kuka, tak da kad stavim ruku u džep, morem dirati, druzgati i mjesiti sisu. Samo svoju. Kaj, god vi rekli na to, to uopšte nije ludo jer opet, da vam to nisam rekel, ne biste mi mogli srati da sam lud, jer to ne biste ni znali. Zato poštujte moju odluku i nemojte me zadirkivati (eufemizam za "srati"). Uostalom, poštujte moju želju. Prikupljam novac za tu operaciju na žiro račun 53599287016-97871750981-7584-907176105186-kako-loše-to-jeste. I još uvijek neznam zakaj se Saddam Hussein tak kiselo smije. Dobro, dobro, dosta! Loše, loše! |
31.05.2005., utorak
Lijenost ili besmisao
 E, FAKAT MI SE NE DA PISATI BLOGA! MOŽDA JEDNOM U DALEKI PROSTOR, ZA KOJA 4, 5 EONA. |
10.05.2005., utorak
BOJKOT (zadnji post)
 Bojkotiral bum svoj blog. Više nebum ništ pisal, jer mi se ne da fakat ne da. Pozdrav svima i hvala na strpljenju dosad iskazanom. |
05.05.2005., četvrtak
Moj prijatelj-vlasništvo-ljubav-kako već želim, "?" iliti nagradna igra bez nagrade
 Zadnje dane proživljavam nekakvu idiotsku krizu mišljenja, jer me prijatelji s pravom pitaju što mi je, tj. zašto tako čudno izgledam i ponašam se i držim se, jednom rječju, zašto sam čudan? Riječ je o mojoj simpatiji prema jednom nadaleko nepoznatom biću vrsne naravi, a nimalo nije TO biće, što mu je odlika, Lažljivo, Pohlepno, Egoistično, Gramzivo i ini pokvareni epiteti koji su sastavni dio nas ljudi. Samo bježimo od te spoznaje da smo zaista takvi. Dakle, bolno, takvi smo kao jedinke. Nadalje, da se vratim prvotnoj simpatiji o kojoj sam bi počeo, sad već ljubavi. Naime, to vrsno biće je nešto posebno, upravo po tome jer ga bilo tko može imati, voljeti i njegovati. Samo morate paziti da Vam se ne otme kontroli jer počinje shvaćati da može biti slobodno. To je mogući problem. Zato ga morate držati na uzici kad ga šetate jer bi se mogao baciti na Vas. U najgorem slučaju, možete i Vi njega baciti, s potpunim jamstvom da Vam se neće više vratiti, već će te morati otići po njega onoliko daleko koliko jako možete baciti to biće. Moje biće još nije došlo jer sam ga naručio iz dalekih krajeva tropskih koji imaju izvanredna svojstva za uzgoj takvih bića. To biće je neprikladno za draganje jer sadržava nimalo dlaka, a ni perja, a ni ljusaka, a ni lješnjaka, znači, nema rogove. Nema ni razvijena pmagala, a ni sredstva, a ni ikakav smisao za samostalno hodanje. Nadalje, morate paziti koje veličine je biće, jer postoji mogućnost da nećete moći vladati njime. To biće trpi udarce bićima iste vrste, ali do određene granice koja se prelazi u vidu puknuća, iskre ili nečega takvog, znači, to biće nije jestivo. Ako pak želite trčati s tim bićem, morate se jako potruditi, jer se radi o vrsti zabave koja se zove IGRANJE SA SAMIM SOBOM. Nadalje, obitavaju u moru, rijekama, nad zmijama, u kućama, ponekad u zraku, na zemlji, u patikama, ponekad u kosi, ali jako kratko, na plažama morskim, na putevima i tako dalje, na kraju rečenice. Razmnožavanje im je otežano jer nemaju spolnih organa, ali se pare i rađaju milijunima godina pa ako poživite dosta dugo, možda jednog dana vidite kako rastu. Više mi se ne da jer bi moral krenuti na učenje, pa ako možete, probajte pogoditi o čemu se radi. Hvala na odazivu. Izvor: Nikolić, D., «Imati i nemati pameti», Čakovec, Moj Stan, 2004., nebrojeno mnogo str. |
01.05.2005., nedjelja
Odeon praksolikas
 Malo trevadin ak setlan de dostas i ta te makur. De ta te majur i ma limaskas ko trestanik iksis omostrep. Oti patos te ta i ma droksolom vrim. Mastela ad vrpan i koisolos ekdal. Gaumojnos iksama et de ta te. Malom na rojs imaklas dretku i kuplon ke si da te ta u rankolovoj, kel se te imanjkajskit amo poklopas namklaj!!! A nema razumna? Oto? Ladrkub kretlop i teksalom ki te da teton. Pal se fajnan oto i poklopas. Malo, malo itreba ce itreba kakoloj. I bik te oplin a me de ta te. Jaks jasonom de te ta te. KRANOMON I MALOFOG BOGDAL MANAN! E, pa mjoi dragi, ovo je puka zajebancija i ako dešifrirate ovu fikciju jezika, svaka čast! Naime, radi se o čistoj perverziji i dosadi jer nisam znal kaj pametnoga napisati pa mi se omaklo nekoliko smiješnih riječi koje ničemu ne znače i ništa ne služe. Ili ničemu ne služe i ništa ne znače? Aeh, kaj god... |
28.04.2005., četvrtak
TAK SAM PUTOVAL
 Otišel sam doma. U Čakovec. |
24.04.2005., nedjelja
Još me ljuti!
 Bia san juče cilu subotu u domu i učia za kolokvij koji me čeka u sridu! E, gospe moja, al nisan učija po cile dane! Jok! Nego, učija san nekih 5 sati i reka - opalin te tovarovim ušima- iden ja malo slušat ka neki metal, breed i tako nešto kad mi zasmeta trajekt s Hvara - ludo se dera! Ajd, Gospe, pusti trajekt! Pa tako pustija ja neki flatus (čitaj: vitar) i pomalo kasnije par pisama od Chevelle-a. Lipe li grupice - e, baš ga znaju zafijestat. Eee, aaaaaa, kupija san prije taj dan neku pivicu (ka piše na njoj zlatorog, as ti ga ja znan šta to je) i pijen ja to tako prije sljedeće radnje (slušanja muzike) i mislin šta sad?!, Gospe moja?! Neznan di ću sa sobom! Ka malo mi se švingla u glavi, ka da napišen pismu, dvije, al mi se neda, pa malo opet o pravu pinđuran u glavi i tako - izmišljan novi ikakakavsko dalmatinski. I tako, sitija se ja da san neki dan jako daleko gleda ka neku knjigurinu u izlogu knjižare na Preradovićevom i sitin se ja opet bioetike. Odo' ja unutra i pitan ja prodavaču jel imadu neke take knjge iz bioetike, kad "As ti Gospe!" IMA!!! Ja odma pitan za cinu i kaže prodavača meni da je upola sniženo i sad košta 80 kunjeta. Majke ti ga spalin - a je neman ni za fetu kruva! Još me ljuti to što san "tako bogat Rvat!" A oče valjda bit 'olje! Ma mora - tovarovih mi ušiju i paške čipke!P.S. Volin mare 'Adransko! i lud ka spiza prazna |
23.04.2005., subota
ČIP, ČIP, ČIP, ČIP, ČIP, ČIP!!!
 ČIP IMA BLOGA!!!! JE! chipmunk.blog.hr |
22.04.2005., petak
Nešto što će se vjerojatno sviđati samo Ratku
 Danas je bilo jako zanimljivo razgovarati o vremenu kao filozofijskom pojmu jednako kao i pravno-društvenom. Naime, bio sam na retorici na faksu i razgovarali smo o vremenu kao relativnom pojmu. Rasprava je krenula od Marcela Prousta i njegovog madlen kolačića te se sve razvilo preko fizikalne pojmovnosti vremena. U fizici je vrijeme 4. dimenzija, kao posebna dimenzija koja objašnjava prostor. Znači vrijeme je dio prostora. Razgovarali smo o protoku vremena jer nas je samo pitanje protoka vremena zaintrigiralo. Naime, ako razmatrate protok vremena, doći će te do zaključka da je sve uvjetovano referentnim sustavom iz kojeg promatrate, ako razmatrate iz fizikalnog svijeta. Došli smo do pojma kad smo zaključili da je vrijeme društvena kategorija, tj. vrijeme je subjektivni utilitarizam. Što želim reći – vrijeme je fiktivni pojam koji su ljudi stvorili da bi se lakše orijentirali u prostoru. Tako dolazimo do pojma da je vrijeme društvena kategorija jer je moderni svijet stvorio pojam da je vrijeme novac. Tako nas uče da moramo razmišljati. Nažalost. Nadalje, govorili smo o vremenu kao relativno shvaćenom pojmu jer ako netko shvaća svoje utrošeno vrijeme kao najbolje utrošeno, nema potrebe da se dalje razlaže u vidu neiskorištenosti. Možda je utrošenost vremena gubljenje perja. Ne znam. Nije za olako shvatiti to što smo probali reći o vremenu. Da li rasipate vrijeme, to sami najbolje znate. Ja sam samo glasnik koji želi potaknuti na raspravu. :) |
21.04.2005., četvrtak
Pogled u obzor čežnje!
 Bilo je to dalekih godina kad sam se dizao oran za rad u 7 ujutro i čekao kasno večernje crtiće u 19.00h na programima. Bili su to legendarni crtići. Sad ih nema. Riječ je o He-manu, Supermanu, Batmanu. Pa tko se ne sjeća man-at-arms-a, Skeletora i inih likova legendarne pojave. Ti crtići su izazivali strahopoštovanje i tvorili imaginarne idole koje smo s ponosom nosili u srcu i junačili se njihovim žarom kad smo se igrali s prijateljima na igralištu. Danas djecu trpaju s nepotrebnim i besmislenim crtićima kao Digimon, Pokemon i ostalim nepotrebnim likovima. Pokrenite se! Nabavit stare crtiće dobrog He-mana i sjetite se starih dana. Budite dio Černobil-generacije koja se budi i diže nanovo!!! Ajmo, pozvanje na vojnu je jako!!! Prije nekoliko desetaka dana sam gledao neki film o he-manu, da, neki jer je bio užasan pa sam se osjećao razorenim, kako i ne bi! Vjerojatno znate kako je to kad vam uzmu lizaljku iz ruku kao djetetu pa ste nemoćni i sami. Tako sam se osjećao jer me američki redatelj tog filma potpuno iznevjerio: Glumio je legendarni Dolph Lundgren (pojava od lika jer je lik ing. kemije i ima stipendiiju na nekom prestižnom faksu pa ono, ne!?), ali nije uspio uprizoriti sva očekivanja djeteta u meni. Kao ni u prijatelja koji su sa mnom gledali. Poraz za redatelja, ali pobjeda za dijete u meni - još volim He-man crtiće i ine crtiće slične tematike koji su RUKOM CRTANI!!!,a ne kompejutorom (čitaj: digimon, sejlormun, pokemon etc.)!!! tak. He-man and the Masters of the Universe  |
20.04.2005., srijeda
Poo choo train
 Vrli kauboj okrutna imena Štef u pratnji svoga štitonoše još okrutnija imena ili nadimka Riba, kit ekspresom putuju nezasitnim prerijama kojima se prožima miris jegera. U predanju usmene književnosti ili kako bi se već to stručno moglo reći, pletu dim po prerijskom nebu, tj. putuju. Ta prerija je Hrvatsko zagorje. Mlada i neobuzdana Florens off da flaver sjedi uz bok štitonoši. Nasuprot njima su brzopotezni oponenti koji čekaju da sunce zađe i okršaj otpočne. Mjesto koje ih čeka da izbljuju srdžbu kad bacaju bureke prema sebi (to su vam ti otponci brzopteznih) je veliki kolodvor gdje će se ukonačiti kit ekspres vozilo. Likovi koji će se sukobiti s balkanskom mašću: Konj off the abonimobal da horze, patak of the great pepper i Blavor da crying lezbijan lizzard. Mrki oponenti s burek ravnice i malo prije opisana trojka sa Štefom na čelu su mrki neprijatelji zatvorenih crijeva. Zato i taj obračun na kolodvoru. Tamo nam cigani žele dobrodošlicu. Tako vam je to kad putujete do Zagreba u dobrom društvu i jezik vam se oveseli o neke riječi i napišete glupost svjetsku. Nadam se da ćete se barem nasmijati ;) |
19.04.2005., utorak
Molim Vass!
|
Kaj da Vam napišem? O čemu želite sa mnom razgovarati? Dajte mi ideju, molim Vas!!! Svaka normalna ideja i prijedlog i poticaj za rad mora biti dobronamjerne naravi inače će poduzimatelj/ica podlagati stegovnoj odgovornosti ukoliko je građandki slobodan/a! Svaki komentar će biti bogato nagrađen vlastitim zadovoljstvom Vas samih. Prionite idejno i dokažite svojim psima, ako ih imate, da mogu biti ponosni na svoje vlasnike! Ozbiljno Vas molim za prijedloge. Hvala unaprijed. Posebna zahvala sponzorima koji omogućuju ovaj sajt: Distribucija Volje, Fino Pivo ltd., Metal Pužnica, Prijatelji uz Vas etc. |
18.04.2005., ponedjeljak
Otprilike ličim na trola
 To sam ja. Nastavak dojmova slijedi..... tokom dana. Moram na liječnički uskoro u Runjaninovu jer faks to zahtijeva i tako... |
14.04.2005., četvrtak
PRD!
 Gospodo! Vrijeme da se upišate u gaće! Ne mora biti pampers pelena, kad može biti Hrvatska dyper (čitaj pelena)! Možete i kenjati. Bolje ako imate opstipaciju (zatvorenost) jer ćete više toga moći proslijediti peleni! O čemu se smrdi (radi)!? Je li, pitate se! E, pa vive nam Hrvatska! Duboko sam ogorčen da nam jedan striko iz stranke PRAVA koji ima magisterij (lat. magister = učitelj) napisan i priznat pod okriljem splitskog fakulteta, bude oslobođen svake KRIVNJE!!! Naime, dotična «časna» osoba je bila pred presudom, da bi mu sudac , vidi šarena vrata!, dosudio oslobađajuće obveze, odnosno, isključenje od svake odgovornosti pod izlikom (pa zar smo glupi i naivni?!) da «svi to rade!». Sram Vas sve bilo! Pa kako možete i pomisliti o pisanju vlastitoga djela! Da, eto Vam cirkusa montija pitOna, u 21. stoljeću, u modernoj Hrvatskoj! Koji je fijasko ove Kroacije osim što nema više stare dobre kinder lade?: Taj što nam sudac neki, u tako određenom i posebnom slučaju, koji je za prste lizati, (kako bi rekao jedan ugledni profesor pravnog fakulteta) stvori takvu wc-papirsku odluku kojom, toliko jasnog prijepora o njezinoj valjanosti koliko je jasno da malo dijete s pelenama osjeća svoje fekalije po svojoj guzi i jednako tako koliko to smrdi tati koji premata to dijete! Naime, dotični sudac, svaka čast na trudu do stjecanja te pozicije, ima problema: on još ne zna da mora spojiti mozak s očima. Kupit ću mu potreban kabao! I možda kinder ladu. Još je gore to što se na nepričvršćenom stupu sramote, koji je tek trebao zasjati na Jelačićevom trgu, nasmijao nama u brk ANTE ĐAPIĆ! «Vrli zastupnik» koji je jedan od pravnika u saboru koji su u manjini, a opet, ima ovlasti tvoriti zakone! DA, dobro vidite – tvoriti pravni kostur ove države! Mislim da nam je bolje da saborske zastupnike njegova kova premjestimo, pa i njega (niste valjda pomislili da ne i NJega), na Jakuševački obronak. Tamo će moći varati galebove. Možda im vrate govnom po glavi!!! Ako imate, a imate (nadam se) potrebu, dodajte sve lijepo i nelijepo. Bog i Hrvati! Inače zazirem od politike, a ovo je više zbog prava. Ne dao Bog da se okrene Ante Starčević u grobu. A sad, želim jesti kinder ladu. |
13.04.2005., srijeda
Monti Pitonov vrt
|
Užas! Vive malograđanska hrvatska (namjerno iz inata malim slovom)! Danas na putu do ručka do predivne menze, uz pomoć držača u tramvaju, stojeći sam slušao emisiju radija 101. Na moje individualno zaprepaštenje neki podaci iz ankete o smrtnoj kazni su me bili osupnuli. Zašto malograđanska RH?! Zato jer dosta (59%), sad koliko to je kvalitativno sami prosudite, ljudi misli da trebamo smrtnu kaznu u našem sustavu. Pa čemu? Ljudski život nam je nešto najdragocjenije. Bez obzira na stupanj težine počinjenog nedjela, nema tog opravdanja da se manipulira ljudskim životom iz slova zakona. Naravno da svatko mora biti sposoban pravno odgovarati za svoja djela, da se ogradim od mogućih petlji. Kako nam nije dana volja odabira života i smrti na rođenju, još manje imamo, putem zakonom propisanih kazni i prisila gospodariti životom! Ne znam kako vi sagledavate taj problem, ali kao budućem pravniku nije mi ni na kraj pameti dozvoliti ubijanje ljudi po slovu zakona. Nikako ne može umjetna tvorevina (zakon) biti jača od prvotno važnog dara - života i još biti iznad te najveće suživotnosti čovjeka - ŽIVOTA! E, pa kako se liječiti u takvoj hrvatskoj kad te svaka vijest, dobro skoro svaka, može destabilizirati i zgaditi ti poimanje o mogućoj normalnoj svijesti hrvatske. Pravni lijek je: ubaciti piratski cd Monty Python's flying circusa u cd rom i cinično se s ludim Englezima nasmijati cjelini. Odgledati si natjecanje koje završava samoubojstvom, uz izokrenuti pogled na svijet preko hladne engleske magle i brzopletog naglaska. I izuti patike, makar Vam noge smrdjele! Dobro da slušam metal jer je jaki sedativ! :)  |
Nekima je lijepo
Da, nekima je predivno. Uzmite ponudu njegovog smijeha!!!  |
12.04.2005., utorak
Tak to običava biti
|
Je, danas nisam prdnul kad sam se digel. Otišel sam si u dućan po papicu i nisam si odmah posle doručka opral zube! I to vas fakat zanima?! Ajd se opustite! |
11.04.2005., ponedjeljak
riječi koje zrače
|
Vidno isfrustriran učenjem jedne vrste prava za sutrašnji kolokvij, ali pozitivno isfrustriran, osjetio sam nagon za pisanjem kako ruje u meni. Očito, želi van. Neka mu bude. Već sam se puno prije i duže pitao koji je smisao života, odnosno, koje su njegove sastavnice koje ga čine posebnim. Naravno, pogledao sam filmove "Vanilla sky" i "Butterfly effect" i bio pomislio da sam pametan pa da sad mogu napisati nešto što bi se moglo smatrati dubokoumnim, što će djelovati pamtljivim i utisnim. Ne znam da li ću uspjeti. Po mojem mišljenju, čini mi se vanilla sky slabijim, da tako kažem od butterfly effecta. Zašto? Zato jer je stanoviti drugi film baziran, idejno, na teoriji kaosa koja je stvorena 70-ih godina 20.st. u jednako zbunjujućim bespućima SAD-a, na jugu, otprilike ondje gdje su vrli Ameri testirali predivnu A-bombu. Pitanje: Je li svaka činjenica uistinu i zbiljski presudna u svakom trenutku za svaki nadolazeći? Želim istaknuti da ne želim, a niti hoću kritizirati dotične filmove, samo promišljam o nekim stvarima koje su životno opipljive. Odgovor: Ako jest, kako možemo sa sigurnošću reći da je stvar1 koja je, hipotetski govoreći, mogući uvjet neke nove, prethodno ovisne o stvari1, kad je vjerojatno za pitati se, a je li vjerodostojna stvar1 kao potpuni uzrok-uvjet. Ako je sve tako iskomešano, zašto se uopće mučiti tim činjenicama kad nas naposljetku tek zanimaju kad o njima dublje promišljamo. Ili ne zanimaju- svakome na volju.:) Dakle, očito je da ne igraju veliku ulogu u našim životima, jer, pobogu, kome je na pameti teorija kaosa non-stop u glavi. A opet ako promatramo svaki daljnji događaj-činjenicu, zašto je promatrati zasebno, ako je posljedica nečega otprije. Vidno zbunjen kao i Vi, mislim da se radi o paradoksu koji nema kraja. Ukratko, toliko (možda ako opet sjednem za tipkovnicu, zbog pritiskanja slova nešto i napišem, ali u budućnosti) Dakle, idem učiti još malo pa možda jednog dana diplomiram. VIDI VRAGA! Pozdrav sleep-u, machek-u, chip-u, shtef-u, bac-u, jur-i, bill gejts-u, jezh-u, men-i, NJEM-U! |
vidi mene!
|
Za sve koji pristupe mojem rođenom portalu, neću pisati novo-rođenom jer bi to bilo contradictio in adjecto, pozdrav iz dreka! Sad sam i ja papak koji ima blog. Svoj, naravno!!! Neće još biti slika ni svih virtualnih čuda jer sam još mali gusterčić. Zato i je intenzivno zelena boja moj bekgraund. Zasad, tolko=ništa |
